Ogoljene betonske strukture kao deo dizajna stambenih enterijera

Nekada viđeni kao čisto utilitarni, goli betonski blokovi i konstruktivni elementi sve više postaju deo estetike savremenih poslovnih i stambenih prostora. Kod nas se taj proces odvija malo stidljivije – možda jer smo okruženi brutalističkim nasleđem, od kog, kako zbog „sivila” tako i zbog simboličkih slojeva koje nosi, neretko pravimo otklon. Kroz nekolicinu realizovanih projekata u Srbiji probaćemo da približimo svestranost i transformativnu snagu betona, koji stambenim enterijerima pružaju jedinstven urbani šarm.

Kada govorimo o udobnim i toplim enterijerima domova obično pomislimo na materijale poput drveta, cigle i mekanog tekstila. Uprkos hladnom i sirovom karakteru, beton je, svojom upečatljivom estetikom, nakon dugo vremena uspeo da se vrati i prilagodi savremenim enterijerima. Danas se neretko izložene betonske grede ili stubovi koriste kao sredstvo za vizuelno odvajanje ili stvaranje prelaza između prostorija, ili pak akcentovanje određenih segmenata, a vlasnici prostora, privučeni vizuelnom snagom materijala, češće nego pre prihvataju ovakva dizajnerska rešenja.

Bogatstvo tekstura 

Svestranost betona omogućava mu da se lako meša sa gotovo svim materijalima, nevezano za stilove dizajna. U projektima stambenih enterijera sve češće se pribegava ogoljavanju plafona do sloja konstrukcije, što sa sobom donosi dve prednosti – prostori dobijaju veću visinu, a forma i tekstura betonskog plafona postaju deo dizajna.

U minimalistički uređenim stanovima, poput enterijera apartmana 47/1, beton stvara neutralnu pozadinu koja pomaže obogaćivanju prostora raznovrsnim teksturama – dobro se kombinuje sa drvetom, metalom, ogledalima i tekstilom, a pažljivo odabran ton svetla i pozicija funkcionalne i dekorativne rasvete dodaje mu toplu notu.  

Industrijska estetika karakterističnija je za enterijere poslovnih prostora, naročito onda kada su kancelarije useljene u stariji objekat koji tom prilikom doživi revitalizaciju i prenamenu. Kada se ovaj dizajn primeni u stambenim prostorima, neretko se, osim betona, ogoljeva i cigla, koja svojim toplim nijansama pravi balans i dinamiku. Projekat stana na Vračaru kombinuje ova dva materijala na zidovima, uz obilje detalja u crvenoj i prirodnoj boji drveta, stvarajući urban i autentičan enterijer. 

Otkrivanje rebraste ili mrežaste armiranobetonske tavanice unosi ritam i dodatno naglašava geometriju prostora. Ovakve strukture zbog svoje repetitivnosti, naročito u manjim stanovima, doprinose utisku veće dubine i prostranosti. One mogu ostati u originalnom stanju, delimično okrnjene i sa vidljivim delovima metalne armature, te svedočiti o starosti zgrade, kao u projektu enterijera stana za 2+1. Ovde je autentična sitnorebrasta tavanica ukombinovana sa kvalitetnim savremenim materijalima, svetlim tonovima i dizajnerskim komadima nameštaja izražene geometrije komplementarne geometriji betonskog plafona.

U slučaju uređenja stana Parazit habitat, pravilna armiranobetonska mreža ofarbana je u belu boju, čime je prostor dodatno osvetljen i vizuelno proširen. Ovoj strogoj geometrijskoj šari u vidu rastera na plafonu suprotstavljeni su zaobljeni elementi, forme poput predimenzioniranog kružnog prozora, te raskošne velvetne tkanine, koje služe da umekšaju prostor i učine ga udobnijim.

Fokusna tačka

Nekada se u zatečenom prostoru noseći elementi poput stubova nađu na mestu s kog, zbog svoje uloge, ne mogu biti uklonjeni ili premešteni pri uređenju enterijera. U takvim situacijama bolje rešenje može biti upravo dodatno isticanje ovih betonskih konstrukcija, koji zbog svoje vizuelne težine, nametljivog prisustva i zanimljive teksture mogu formirati fokusnu tačku u određenom delu doma. Tako je u stanu 47/1 nezahvalna pozicija betonskog stuba pretočena u prednost, te je on iskorišćen kao jedini noseći element lebdećeg trpezarijskog stola.

Béton brut, mon amour

Na našim prostorima izuzetak su projekti u kojima arhitekte potpuni primat među materijalima daju upravo betonu, po uzoru na brutalističku arhitekturu druge polovine prošlog veka, a još ređi investitori koji bi to sami pomislili i tražili. Zato kuća u Tetovskoj predstavlja ljubavno pismo brutalizmu i modernizmu u kome se jasno čita inspirisanost ovim arhitektonskim stilovima, gde kultni dizajnerski komadi jarkih boja sa neutralnom betonskom strukturom kuće pročišćenog i savremenog izraza formiraju dinamičnu scenografiju za život.

Suptilna podela prostora

Određeni betonski elementi mogu arhitektama poslužiti kao nenametljiv nagoveštaj razdvajanja prostorija. Tako su u uređenju enterijera stana HM porušeni prvobitni pregradni zidovi, dok su ogoljena betonska greda i stub preuzeli tu funkciju. Kompleksni prepleti drvenog poda, topli tonovi neutralnih i jarkih boja nameštaja i dekoracije prave balans betonu i umiruju njegovu robusnu teksturu. 

U apartmanu 8/13 betonske grede, koje izranjaju iz plafona od istog materijala, služe da suptilno naglase granice i funkcije prostora unutar dnevne zone, koja je u osnovi objedinjena i otvorena. Ovakvo arhitektonsko rešenje deluje intuitivno na korisnike i obezbeđuje fluidnost kretanja pogleda i tela kroz prostor.

Vizuelno brisanje granica između eksterijera i enterijera

Kada govorimo o brisanju granica između unutrašnjeg i spoljašnjeg uz pomoć betona, pre svega na umu imamo kuću na Senjaku, čiju skulptoralnu formu karakteriše betonska opna i kvadar od opeke i stakla unutar nje. Opna formira bočnu fasadu, krov i predimenzioniranu ogradu, tako da se beton nalazi u enterijeru i eksterijeru. Zahvaljujući kompleksnoj arhitektonskoj strukturi i velikoj količini staklenih površina, iz unutrašnjosti je moguće iskusiti slojevitost vizura i brisanje granica ka spoljašnjem. 

Dnevna zona kuće u Kolašinskoj proteže se na dva nivoa, a sa eksterijerom je povezana velikom staklenom površinom u punoj visini. Prizemni deo dnevne zone, zahvaljujući zastakljenoj fasadi i prirodnom zelenilu, deluje kao deo bašte, dok tretman poda jednako doprinosi ovom utisku. Suprotno očekivanom drvenom podu, u centralnom delu prostorije upotrebljen je crn ferobeton, ukombinovan sa crnim daskama. Neobični nivoi, niski podužni stakleni otvori, obilje biljaka i specifična tekstura betonskog poda ukidaju formalnu razliku između unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora, i ističu taktilnosti i lepotu nesavršenosti.