Loading
Loading

Nekada viđeni kao čisto utilitarni, goli betonski blokovi i konstruktivni elementi sve više postaju deo estetike savremenih poslovnih i stambenih prostora. Kod nas se taj proces odvija malo stidljivije – možda jer smo okruženi brutalističkim nasleđem, od kog, kako zbog „sivila” tako i zbog simboličkih slojeva koje nosi, neretko pravimo otklon. Kroz nekolicinu realizovanih projekata u Srbiji probaćemo da približimo svestranost i transformativnu snagu betona, koji stambenim enterijerima pružaju jedinstven urbani šarm.
Kada govorimo o udobnim i toplim enterijerima domova obično pomislimo na materijale poput drveta, cigle i mekanog tekstila. Uprkos hladnom i sirovom karakteru, beton je, svojom upečatljivom estetikom, nakon dugo vremena uspeo da se vrati i prilagodi savremenim enterijerima. Danas se neretko izložene betonske grede ili stubovi koriste kao sredstvo za vizuelno odvajanje ili stvaranje prelaza između prostorija, ili pak akcentovanje određenih segmenata, a vlasnici prostora, privučeni vizuelnom snagom materijala, češće nego pre prihvataju ovakva dizajnerska rešenja.
Svestranost betona omogućava mu da se lako meša sa gotovo svim materijalima, nevezano za stilove dizajna. U projektima stambenih enterijera sve češće se pribegava ogoljavanju plafona do sloja konstrukcije, što sa sobom donosi dve prednosti – prostori dobijaju veću visinu, a forma i tekstura betonskog plafona postaju deo dizajna.
U minimalistički uređenim stanovima, poput enterijera apartmana 47/1, beton stvara neutralnu pozadinu koja pomaže obogaćivanju prostora raznovrsnim teksturama – dobro se kombinuje sa drvetom, metalom, ogledalima i tekstilom, a pažljivo odabran ton svetla i pozicija funkcionalne i dekorativne rasvete dodaje mu toplu notu.
Industrijska estetika karakterističnija je za enterijere poslovnih prostora, naročito onda kada su kancelarije useljene u stariji objekat koji tom prilikom doživi revitalizaciju i prenamenu. Kada se ovaj dizajn primeni u stambenim prostorima, neretko se, osim betona, ogoljeva i cigla, koja svojim toplim nijansama pravi balans i dinamiku. Projekat stana na Vračaru kombinuje ova dva materijala na zidovima, uz obilje detalja u crvenoj i prirodnoj boji drveta, stvarajući urban i autentičan enterijer.
Otkrivanje rebraste ili mrežaste armiranobetonske tavanice unosi ritam i dodatno naglašava geometriju prostora. Ovakve strukture zbog svoje repetitivnosti, naročito u manjim stanovima, doprinose utisku veće dubine i prostranosti. One mogu ostati u originalnom stanju, delimično okrnjene i sa vidljivim delovima metalne armature, te svedočiti o starosti zgrade, kao u projektu enterijera stana za 2+1. Ovde je autentična sitnorebrasta tavanica ukombinovana sa kvalitetnim savremenim materijalima, svetlim tonovima i dizajnerskim komadima nameštaja izražene geometrije komplementarne geometriji betonskog plafona.
U slučaju uređenja stana Parazit habitat, pravilna armiranobetonska mreža ofarbana je u belu boju, čime je prostor dodatno osvetljen i vizuelno proširen. Ovoj strogoj geometrijskoj šari u vidu rastera na plafonu suprotstavljeni su zaobljeni elementi, forme poput predimenzioniranog kružnog prozora, te raskošne velvetne tkanine, koje služe da umekšaju prostor i učine ga udobnijim.
Nekada se u zatečenom prostoru noseći elementi poput stubova nađu na mestu s kog, zbog svoje uloge, ne mogu biti uklonjeni ili premešteni pri uređenju enterijera. U takvim situacijama bolje rešenje može biti upravo dodatno isticanje ovih betonskih konstrukcija, koji zbog svoje vizuelne težine, nametljivog prisustva i zanimljive teksture mogu formirati fokusnu tačku u određenom delu doma. Tako je u stanu 47/1 nezahvalna pozicija betonskog stuba pretočena u prednost, te je on iskorišćen kao jedini noseći element lebdećeg trpezarijskog stola.
Na našim prostorima izuzetak su projekti u kojima arhitekte potpuni primat među materijalima daju upravo betonu, po uzoru na brutalističku arhitekturu druge polovine prošlog veka, a još ređi investitori koji bi to sami pomislili i tražili. Zato kuća u Tetovskoj predstavlja ljubavno pismo brutalizmu i modernizmu u kome se jasno čita inspirisanost ovim arhitektonskim stilovima, gde kultni dizajnerski komadi jarkih boja sa neutralnom betonskom strukturom kuće pročišćenog i savremenog izraza formiraju dinamičnu scenografiju za život.
Određeni betonski elementi mogu arhitektama poslužiti kao nenametljiv nagoveštaj razdvajanja prostorija. Tako su u uređenju enterijera stana HM porušeni prvobitni pregradni zidovi, dok su ogoljena betonska greda i stub preuzeli tu funkciju. Kompleksni prepleti drvenog poda, topli tonovi neutralnih i jarkih boja nameštaja i dekoracije prave balans betonu i umiruju njegovu robusnu teksturu.
U apartmanu 8/13 betonske grede, koje izranjaju iz plafona od istog materijala, služe da suptilno naglase granice i funkcije prostora unutar dnevne zone, koja je u osnovi objedinjena i otvorena. Ovakvo arhitektonsko rešenje deluje intuitivno na korisnike i obezbeđuje fluidnost kretanja pogleda i tela kroz prostor.
Kada govorimo o brisanju granica između unutrašnjeg i spoljašnjeg uz pomoć betona, pre svega na umu imamo kuću na Senjaku, čiju skulptoralnu formu karakteriše betonska opna i kvadar od opeke i stakla unutar nje. Opna formira bočnu fasadu, krov i predimenzioniranu ogradu, tako da se beton nalazi u enterijeru i eksterijeru. Zahvaljujući kompleksnoj arhitektonskoj strukturi i velikoj količini staklenih površina, iz unutrašnjosti je moguće iskusiti slojevitost vizura i brisanje granica ka spoljašnjem.
Dnevna zona kuće u Kolašinskoj proteže se na dva nivoa, a sa eksterijerom je povezana velikom staklenom površinom u punoj visini. Prizemni deo dnevne zone, zahvaljujući zastakljenoj fasadi i prirodnom zelenilu, deluje kao deo bašte, dok tretman poda jednako doprinosi ovom utisku. Suprotno očekivanom drvenom podu, u centralnom delu prostorije upotrebljen je crn ferobeton, ukombinovan sa crnim daskama. Neobični nivoi, niski podužni stakleni otvori, obilje biljaka i specifična tekstura betonskog poda ukidaju formalnu razliku između unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora, i ističu taktilnosti i lepotu nesavršenosti.