Loading
Loading


Osnovna ideja prilikom izrade projekta prenamene i adaptacije zgrade Ložionice bila je da prostor zadrži iskrenost i slojevitost, te da se industrijski identitet objekta pokaže, osveži i reinterpretira kroz savremeni izraz. U ovom slojevitom procesu trebalo je postići autentičnost i jasnoću, ali uz duboko poštovanje konteksta – od istorijske vrednosti objekta, preko vizije investitora o višenamenskom, inovativnom i kreativnom prostoru od 4.500 m², do uvažavanja ideje autora konkursnog rešenja.
Ključno je bilo stvoriti fleksibilno okruženje koje može da raste i menja se. Kroz materijale, nameštaj, rasvetu i kontinuitet boja povezane su različite programske celine, od javnih prostora do višenamenskih sala. Konstrukcija je vidljiva, a materijali – beton, čelik i staklo – postali su poveznica između starog i novog sloja arhitekture.