Misli o arhitekturi

Iako već petnaest posljednjih generacija studenata arhitekture nije imalo prilike slušati predavanja prof. Borisa Magaša na kolegijima Teorija arhitekture i Zgrade za turizam i slobodno vrijeme, interes za autoritetom njegovih tumačenja protkanih osobitom erudicijom i rijetkom retoričkom vještinom i dalje postoji – ponajviše među studentima koji se još uvijek obraćaju trajnoj literaturi, no i među arhitektima u praksi. To je pokazao i odličan prijem nedavno objavljene Magaševe monumentalne monografije Arhitektura– pristup arhitektonskom djelu(2012.), pa se kao prirodni ‘zadatak’ nametnula ideja da se u knjižnom formatu objedine i ostali Magaševi tekstovi objavljeni u proteklih 50 godina, rasuti u danas već teško dostupnim publikacijama, osobito inozemnim koje su kod nas ostale nepoznate.

Borisa Magaša primarno percipiramo kao kreativnog projektanta, arhitekta-praktičara s nizom kapitalnih realizacija i osvojenih natječaja, o širini njegova djelovanja u struci svjedoči i respektabilan, no slabije poznat opus teorijskih radova objavljenih u brojnim časopisima, simpozijskim zbornicima i knjigama (dijelom i u inozemstvu). U ovoj je svojevrsnoj hrestomatiji donešen izbor od 40 ključnih Magaševih tekstova nastalih 1962.-2013., dakle, ne cijeli autorov pisani opus. Naime, dio je članaka s manjim doradama objavljivan u više prigoda pa ovdje nisu ponavljani, u nekolicini izostavljenih ‘kolektivnih tekstova’ (npr. studija Savjeta za prostorno uređenje države) bilo je teško izlučiti Magaševu autonomnu dionicu, a preskočeni su i neki efemerni prilozi. S druge strane u knjigu su uvršteni vrijedni do sada neobjavljeni tekstovi, primjerice izabrana poglavlja iz autorova doktorata, ili recentni radovi koji drugdje još nisu publicirani. U promišljanju o kompoziciji knjige – da li tekstove grupirati po časopisima prvotneobjave, ili ih nizati tematski, lokalitetno, kronološki – odlučili smo se za ovaj posljednji dijakronički pristup, jer za sagledavanje geneze teorijske misli Borisa Magaša napose je zanimljiv slijed tema koje su autora u pojedinim razdobljima zaokupljale.

Po žanrovskom karakteru Magaševi su tekstovi rijetko kada formalno znanstveni ili strogo teorijski, pa u njegovu opusu prevladavaju esejni, slobodno pisani prilozi kultiviranoga literarnog prosedea. Magaš počinje dosta kasno pisati, tek s 32 godine (1962.), kada objavljuje prvi tekst o Zeničkom teatru, a ubrzo je uslijedio i prvi znanstveno intonirani tekst o problematici arhitektonskih zahvata u povijesnim cjelinama na primjeru studije obnove gotičko-renesansne palače Hektorović-Leporini u Hvaru (‘Bulletin JAZU’, 1964). Možda i najveći doprinos na znanstvenom polju Magaš je ostvario 1977. kada je obranio jedan od uopće prvih doktorata na AF s izrazito teorijskom konfiguracijom teme: Analiza dominacije intelektualnog ili senzibilnog faktora u procesu arhitektonskog stvaralaštva (nažalost neobjavljen).

Dio objava u ovoj knjizi vezan je i uz znanstvene projekate koje je vodio na Građevinskom fakultetu u Rijeci, Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i na posljetku pri HAZU. Uz svu kompetenciju bio je nažalost mentor na samo tri obranjena magisterija i dva doktorata. Magaševo dubinsko razumijevanje onoga čime se u praksi bavio rezultiralo je četirima velikim tematskim blokovima tekstova koji su i danas dragocjena stručno-teorijska rezultanta vrijedna ponovnog čitanja – tekstovi na temu turizma i hotelske arhitekture, arhitekture dječjih vrtića, te sportske i posebno sakralne arhitekture. Vjerojatno najbolje elaborirani sukusno teorijski rad Borisa Magaša jest onaj naslovljen Tragovi kretanja (Arhitektura, 1984/85.) gdje pokazuje divljenje prema istinskoj kontekstualnoj postmoderni koja više nije orijentirana samo na ‘zgrade mašine’ nego postaje puno humanija uvažavajući okruženje, stvarne potrebe i različitosti ljudi. Uz pisani opus posebno je važna i urednička aktivnost u stručnim glasilima SAH-a gdje je punih 13 godina (1961 – 73) bio član uredništva časopisa ‘Arhitektura’.

Na kraju svakog teksta u knjizi je podatak o izvornoj objavi, a cjelovita bibliografija svih publikacija priložena je na kraju knjige. Neki su tekstovi bili nepotpisani ili signirani tek inicijalima (prikazi vlastitih projekata i realizacija), no kako su pisani u prvom licu jasno je da je riječ o autorstvu Borisa Magaša. Tekstovi su donešeni u izvornom jezičkom izričaju, kako su prvotno objavljeni, bez naknadne lekture i ujednačavanja pa primjetne razlike u jezičkom standardu treba prihvatiti kao dokument vremena u kome su tekstovi nastali.

Oprema tekstova, načini naglašavanja, označavanje citata i struktura bilješki (gdje ih ima) ostavljeni su u originalu i razlikuju se od časopisa do časopisa. Jedina grafička redukcija morala je biti napravljena kod ilustracijskog materijala koji je u izvornim objavama u pravilu bogatiji, no kako je u ovoj knjizi naglasak na tekstu – mislima o arhitekturi – dakle teorjskom diskursu, izabrana je tek po jedna amblematska ilustracija koja vizualno kodira sadržaj, dok su ostale slike dokumentirane opisima na kraju teksta. Magaš piše kroz stalnu komparativnu prezentaciju ideja iznošenjem teorijskih osnova vlastitih projekata, a potom i diskusijom o njihovoj materijalizaciji. Možda je i to razlog što je on jedan od rijetkih hrvatskih arhitekata koji je zarana bio internacionalno prepoznat, i koji je i tekstove i realizacije publicirao u najuglednijim zapadnim časopisima (npr. Domus, Detail, itd.) u vrijeme kada je hrvatska arhitektura još bila zaogrnuta maglovitim velom ‘željezne zavjese’.Nekoliko objava u inozemnim časopisima (francuskim, talijanskim, njemačkim i engleskim) zbog praktičnosti čitanja ovdje je donešeno u hrvatskom prijevodu. Također kod članaka publiciranih s usporednim hrvatskim i engleskim tekstom preuzeta je samo hrvatska inačica, koja je uostalom autorov izvornik.

Na koncu valja naglasiti da je ovo izbor isključivo autorskih tekstova Borisa Magaša, pa u knjizi nisu uvrštene objave drugih autora o njegovim realizacijama, jer takvi su prilozi vrlo brojni i zahtijevat će zasebnu publikaciju koja će otvoriti i posve drugačiji diskurs u ‘čitanju’ Magaševa opusa.

Tekst: Alen Žunić
Faktografija
NaslovBoris Magaš. Misli o arhitekturi. Izabrani tekstovi
Izabrao i uredioAlen Žunić
IzdavačHrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Hrvatski muzej arhitekture, Sveučilište u Zagrebu – Arhitektonski fakultet, UPI-2m Plus
Godina2014.
JezikHrvatski
ISBN978-953-7703-26-4


Knjiga Boris Magaš. Misli o arhitekturi. Izabrani tekstovi

Knjiga Boris Magaš. Misli o arhitekturi. Izabrani tekstovi

Magaš na gradilistu Poljuda

Magaš na gradilistu Poljuda

Stadion Poljud

Stadion Poljud

Stadion Poljud

Stadion Poljud

Hotel Haludovo

Hotel Haludovo

Muzej Revolucije, Sarajevo

Muzej Revolucije, Sarajevo



Uključi se u diskusiju
Dosadašnji komentari (0)

Ili se uloguj:


*Komentari se pregledaju pre objavljivanja