iz novina_ Jutarnji list

Alem ponad Rijeke

Za dvije godine će se obilježiti stota obljetnica suvremene islamske zajednice u Hrvatskoj. Ponajviše je inicijativa za izgradnju džamije kroz povijest zabilježeno u Zagrebu, počevši još od 1908., no od više autorski relevantnih projekata ili djelomičnih adaptacija (Omer Mujadžić, Zvonimirom Požgaj, Stjepan Planić, Juraj Neidhardt, Mirza Gološ i Džemal Čelić…) u konačnici je prva ab ovo građena džamija realizirana tek 1987. u Folnegovićevom naselju u Zagrebu. Prošle godine – 26 godina nakon – dovršen je Islamski centar u Rijeci kao prvi vjerski objekt te konfesije podignut u Hrvatskoj u 21. stoljeću, kada bilježimo najave skorih sličnih gradnji u Sisku i Osijeku.

Samo rješenje objekta je izabrano izvan kompetitivne procedure 2003., i to ono kipara Dušana Džamonje, inače pozvanog autora na natječaju iz 2001. čiji je rad u redovitoj proceduri bio diskvalificiran (sic!) zbog kašnjenja s rokom predaje. Prerađeno Džamonjino idejno arhitektonsko rješenje (zapravo skulpturalni model vanjštine objekta) projektno su od 2007. razradili Branko Vučinović i Darko Vlahović iz zagrebačkog biroa ADB, pretvorivši oblik u kompleksnu funkciju, smjelu konstrukciju i u konačnici – u arhitekturu vrsnih atributa.

Izgradnja riječke džamije dojmljivog oblikovanja, smještene na području Gornjeg Zameta – Rujevice na padini iznad zaobilaznice (nakon peripetija s pronalaženjem dovoljno hrabre građevinske tvrtke za izvedbu složenih kupola), započela je marta 2010. Sklop je u najvećoj mjeri financiran donacijom katarskog emira, i tu je upravo vidljiva legitimna želja Istoka za afirmacijom prisutnosti Muslimana, misionarska uloga da se Islam kao religija snažnije pojavi i u Zapadnim zemljama (slično Vatikan radi putem svojih misija u Africi i Kini, ili židovske zajednice u Americi).

Pitanje koje se ovdje postavlja jest koliko je uopće riječ o originalno modeliranoj formi, a koliko o rutiniranom deja vue likovnom rukopisu kipara Dušana Džamonje. Skulpturalni model (mala gipsana maketa koja je iznimno složenom razradom pretočena u arhitekturu) samo je jedna od derivacija manje poznatih Džamonjinih prijašnjih vizija džamija projektiranih za arapski svijet. Danas izvedeni projekt nanizanih kalota začet je davne 1985. za Islamski i religijski centar u Oranu u Alžiru, kasnije i u Bagdadu, a slična je tema vidljiva i na drugim kiparovim djelima poput Skulpture ALP-II postavljene 1981. u Parku skultpura u Vrsaru. Dakle, u riječkom se slučaju radi o prelijepoj ali – budimo iskreni – nekontekstualnoj inicijalnoj maketi (posuđenoj za natječaj 2001. godine), koju je ADB vjerodostojno poštivao na razini izvanjske forme, no uz samosvojno funkcionalno i konstruktivno rješenje te originalno oblikovani interijer o kojemu Džamonja nije ostavio traga.

Zgodno je čuti kako se radi o najljepšoj džamiji u Europi i arhitektonskom čudu, ali bolje je možda osvrnuti se na njezine objektivne kvalitete koje su arhitektonskog značaja, jer je riječ primarno o objektu s namjenom, a ne o kiparskom djelu. Prvotni hendikep periferne lokacije ‘usred šikare’ danas se pokazuje kao izvrsna urbanistička gesta jer je taj sklop impostiran na dominantnom platou visoko iznad grada saglediv izdaleka, s dojmljivim pogledima prema moru (ali i s mora). Stilobat na kojemu je položena džamijska skulptura nanizana od 6 kalota (segmentiranih paraboloidnih ljuski sa staklenim cezurama) služi kao prostrani trg-vidikovac s dalekim vizurama prema pučini. Ploha trga popločena kamenom travertinom omeđena je tek transparentnom staklenom (ogradom). Ispod te ulazne džamijske razine, dvije su etaže koje udomljuju kongresni centar, restoran, knjižnicu, učionice za vjeronauk te stanove za vjerske službenike, i još niže garažu (sve to pročeljem je okrenuto prema moru), a čvrstu vezu s terenom arhitekti su postigli oblikovanjem fasada ispred kojih su postavljeni čelični okviri ispunjeni rustičnim kamenom.

Kontekstualizacija je na toj izvrsnoj lokaciji možda otišla i korak predaleko (ne krivnjom arhitekata), jer su čak i minaret koji bi bio previše vidljiv morali sniziti s projektiranih 35m na izvedenih 23m kako se ne bi previše isticao u gradskoj silueti. Vertikala minareta u ovom je slučaju samo memorija i parafraza tradicionalnoga oblika, jer se s njega neće obavljati ezan – poziv na molitvu. Izgradnja vjerskih objekata često nailazi na otpor ukoliko nije u programu većinske religije, a to posebno postaje vidljivo kod arhitekture džamija na europskom Zapadu budući da su one svojom siluetom (pre)naglašeni simboli Islama pa dolazi do protivljenja domicijalnog stanovništva njihovoj izgradnji. U novije doba najpoznatiji je referendum kojim je zabranjena izgradnja minareta u Švicarskoj (gdje danas živi oko 350.000 Muslimana). Dok se na Istoku džamije podižu gotovo svakodnevno, Zapad je još uvijek pod utjecajem islamofobije, posebno nakon 9/11, a Hrvatska je i u ovom slučaju na svojevrsnoj razmeđi, što se iščitava i iz ovog projekta – izgradnja džamije je dozvoljena (na lokaciji dogovorenoj tek iz treće), ali ipak ne s previše slobode i sa sniženim mineratom (a već smo pomislili kako smo otvoreno i susretljivo društvo u kojemu to nikoga ne bi trebalo smetati!).

Arhitektonsko iščitavanje, osim u bljesku prvih dojmova, može se nastaviti i u studiranju detalja. Utzonovske kupole složene geometrije izvana su obložene mat inox pločama obogaćenima titanom velike trajnosti, što na suncu daju nestvarni sfumato odsjaj, dok je noćna slika sa svjetlosnom scenografijom još impresivnija. Kako i priliči džamiji, na ulaznom je platou smješten šadrvan, fontana-bazen za obredno pranje, danas više ukrasnog i simboličkog karaktera. Interijerom molitvenog prostora koji može primiti 1500 vjernika dominira kameni mihrab, decentan i jednostavan akcent u prostoru isklesan od monolita iranskog travertina surala u finoj formi krivulje. (Pre)umjerenost u obradi unutarnjih zidova i svodnih ploha vidljiva je u cijeloj unutrašnjosti džamije, pri čemu se taj asketizam bijeloga i izbjegavanje islamske dekorativnosti i očekivane ornamentacije doživljava kao približavanje duhovnom. U molitvenom prostoru tijekom dana se izmijenjuju složene igre svjetla i sjene, što projicirano na plohe kupola pojačava doživljaj mističnoga.

U konačnici, s riječkom smo džamijom dobili novu paradigmu u domeni suvremene vjerske arhitekture na hrvatskome tlu. Kvalitetom i iznad svega ambicijom investitora da se stvori umjetničko djelo, ta je džamija neusporediva s recentnim primjerima važnih katoličkih crkava (poput udbinske bazilike skrojene prema lošem ukusu lokalnoga biskupa), pa tim više čudi što su hrvatski arhitektonski časopisi i brojni strukovni web portali za sada ostali nijemi i nezainteresirani za ovaj riječki poduhvat (sa svim pohvalama ali i ponekom pokudom koju bi trebalo izreći).

Alen Žunić
Faktografija
ObjekatIslamski centar i džamija
MestoRijeka (Hrvatska)
ProgramReligijski kompleks
Godina2013.
Površina4.600 m2
Investicija10.000.000€
AutorDušan Džamonja i ADB – Branko Vučinović, Darko Vlahović
FotografijeADB


Model džamije u Rijeci

Model džamije u Rijeci

D. Džamonja - natječajni projekt Islamskog centra i džamije BMX, Irak - Bagdad, maketa, skulpturalni model kupola, 1985

D. Džamonja – natječajni projekt Islamskog centra i džamije BMX, Irak – Bagdad, maketa, skulpturalni model kupola, 1985

D. Džamonja (INA Projekt, Tehnika) natječajni projekt džamije, Alžir - Oran, maketa, 1985

D. Džamonja (INA Projekt, Tehnika) natječajni projekt džamije, Alžir – Oran, maketa, 1985

Islamski centar Rijeka
Islamski centar Rijeka
adb-islamski-centar-rijeka-mosque-041
adb-islamski-centar-rijeka-mosque-131
adb-islamski-centar-rijeka-mosque-12



Širi dalje
Srodni sadržaji

Uključi se u diskusiju
Dosadašnji komentari (1)

Ili se uloguj:


*Komentari se pregledaju pre objavljivanja